Prijava: Rješenje pasa lutalica (ne odvoženjem u Bukinje!) (Tuzla)

Postoji li rješenje za ulične pse u Tuzli?
Evo ideje:
Naravno, mora se imati zrno humanosti, i želja da se uloži i malo novca, ali sve u skladu sa Zakonom o zaštiti životinja, sjećate se da i on postoji?

Na društvenim mrežama postoji veliki broj stranica i grupa na kojima aktivisti za životinje pokušavaju učiniti nešto korisno na rješavanju ovog problema. Azil u nadležnosti grada nemamo, a kapacitet postojećeg je nedovoljan. Ljudi se snalaze kako znaju i umiju da sklone psa ili mačku.
Motiviranost ovih naših sugrađana je zaista nevjerovatna, znajući da nemaju nikakve finansijske pomoći od strane Grada Tuzla a o budžetu Tuzlanskog kantona da i ne govorimo. Iz tih budžeta novac se izdvaja za aktivnosti i sportove bliske ljudima koji upravljaju gradom i kantonu. Tako je na primjer Lovačko društvo Tuzla iz budžeta Tuzlanskog kantona 2023.g dobilo 45 hiljada maraka. To je za sport... Ako ubijanje smatramo sportom.
Među entuzijastima, aktivistima grada Tuzle je veliki raspon u obrazovanju, društvenom statusu i slično, ali njihova empatija i ljubav prema svim živim bićima je jednaka i međusobno se ne razlikuju.

Studentica Lejla rame uz rame sa profesoricom Marijanom pokušava organizovati hvatanje, prevoz i prikupljanje novca za smještaj pasa i mačaka koje su stanovnici ovog grada ili izbacili iz svojih domova ili na neki drugi način doprinijeli njihovom lutanju i gladovanju na ulicama našeg grada.
Mnogi vlasnici ne odobravaju sterilizaciju odnosno kastraciju pasa, te nakon okota suočivši se sa velikim brojem štenaca, jednostavno ih odbace. To se ponavlja na godišnjoj bazi svakih 6 do 12 mjeseci. Znači svaka nesterilisana ženka u vrijeme tjeranja privuče nesterilisane napuštene pse ili one mužijake koje vlasnici puste "da se istrče" kad osjete potrebu za parenjem.

Takođe, vlasnici odbacuju stare i bolesne životinje, ljubimce koji ostanu nakon smrti starijih članova porodice, previše aktivne pse zbog toga jer su "previše" za njih ili velike rastom jer previše jedu. Male odbacuju jer ne znaju tražiti tutu da obave nuždu.
Jedna nesterilisana mačka godišnje omaci do 18 mačiča. Ti isti mačići sa 6 mjeseci postaju spolno zreli.

Međutim, mi nemamo najezdu mačaka iz razloga što one stalno umiru gladne, žedne, smrznute i bolesne.
Psi su posebna priča. Taj "najbolji prijatelj čovjeka" hoda našim gradom gladan i prestrašen.

On tačno zna one koji će ga nahraniti i u koliko sati treba biti na nekom mjestu da bi dobio konzervu ili komad hljeba. Ne uvijek, ne svaki dan, ali on će čekati. Takođe, tačno zna kako boli kamen kojim ga gađaju i boji se ljudi. Boji se i djece jer bacaju petarde. Nekad postane ljut i agresivan.

“Ako čovek teži pravednom životu, njegov prvi korak prema tom je – ne nauditi životinjama!” - Albert Ajnštajn.

Molimo za besplatne sterilizacije uličnih pasa i mačaka u veterinarskoj stanici Bukinje koja se finasira od sredstava građana ovog grada. Takođe, molimo da privatne organizacije dobiju mogućnost za sufinansiranje besplatnih sterilizacija.

Sve drugo nek naplate... Vakcine, liječenje, operacije, fiksacije lomova zgaženih životinja, upucanih vazdušnim i drugim puškama... Sve nek naplate od aktivista, entuzijasta, od džeparaca i minimalaca. Samo nek spriječe nekontrolisano koćenje.

Unaprijed hvala.